POVRATAK IZBJEGLIH I RASELJENIH LICA
BOSS – Bosanska stranka je osnivanjem 1994. ponudila osnovne konture jedinog mogućeg načina rješenja statusa izbjeglih i raseljenih lica. Od 1995. to je cjelovit program koji obrađuje sve aspekte ovog složenog i za Bosnu i Hercegovinu egzistencijalnog pitanja, kako o unutarentitetskom, tako i o međuentitetskom i međudržavnom povratku.
Bosanska stranka, za razliku od drugih političkih subjekata, a u skladu sa Opštom deklaracijom o ljudskim pravima, svoju Platformu povratka izbjeglih i raseljenih lica temelji na poštivanju osnovnog ljudskog prava da svaki čovjek može slobodno da bira svoje mjesto boravka. Reintegracija Bosne i Hercegovine ne može biti uslovljena negiranjem ovog ljudskog prava, ne samo kada je riječ o želji za povratkom na svoje, već i kada se radi o želji i pravu svakog građanina da dobije odštetu za svoju imovinu, odnosno da ostane živjeti u sadašnjem mjestu prebivališta, ili tamo gdje po slobodnom izboru odabere.
Bosanska stranka već dugo upozorava da Dejtonski sporazum treba čitati onako kako je napisan, i da oni koji su ga potpisivali imaju moralnu obavezu sprovoditi ga onakvog kakav jeste, a ne onakvog kakav bi htjeli da jeste. Povratak izbjeglih i raseljenih lica je moguć, uz prethodno uvažavanje realiteta, što znači da povratak ljudi ne smije biti u funkciji stranačke promocije. Povratak je realan, ali samo ako se odustane od namjere ostvarivanja političkih uticaja na susjednim teritorijama, odnosno od namjere da bošnjačka politika vlada srpskim i hrvatskim narodom, ili obratno.
Podrška koju je Bosanska stranka za svoj koncept dobila od srpskih i hrvatskih opozicionih političkih struktura, garancija je da bi se bez ikakvih odugovlačenja mogao dogovoriti o povratku izbjeglih i raseljenih lica na svoje, uz garanciju potpune sigurnosti.
Izbjegla i raseljena lica koja se ne žele vratiti, moraju imati zagarantovano građansko pravo da biraju svoje mjesto prebivališta, uz punu ravnopravnost sa domicilnim građanstvom, te pravno-imovinsku mogućnost da za svoju imovinu dobiju odštetu, tako što će je zamijeniti ili legalno prodati, bez obaveze plaćanja poreza.
Platforma Bosanske stranke za izbjegla i raseljena lica je jedina konkretna inicijativa za ostvarivanje prava na povratak u svoje domove, odnosno, prava na vraćanje imovine u posjed zakonskih vlasnika. Nakon Platforme BOSS-a – izbjegla i raseljena lica neće moći reći da nisu znali da su imali šansu, i da se vrate, i da vrate svoju imovinu.
Prava manjinskih naroda – građana u novostvorenim entitetima na teritoriji BiH, moraju biti jednaka pravima većinskih naroda, kako je, uostalom i regulisano Opštom deklaracijom o zaštiti ljudskih prava. Ustvari: u jednoj zemlji ima toliko građanskih i ljudskih prava – koliko ih imaju manjine.
U tom smislu, shodno svojoj Političkoj platformi za BiH iz marta 1994. i Memorandumu iz aprila 1996. o pravu na konstitutivnost sva tri bh naroda na cijeloj teritoriji države – Bosanska stranka svoju Platformu o slobodi, pravima i dužnostima svih građanina, bez obzira da li se radilo o manjinskim ili većinskim narodima – temelji kao zalaganje za poštivanje tih prava i sloboda. Slobode i prava građana ostvaruju se u međusobnoj solidarnosti ljudi i ispunjavanjem dužnosti i odgovornosti svakog prema svima i svih prema svakome. Svi građani moraju biti ravnopravni, po pitanju ljudskih prava, bez obzira na nacionalnu, etničku, konfesionalnu, političku ili manjinsku pripadnost.
Svim građanima mora biti osigurana sloboda izražavanja pripadnosti narodu i sloboda izražavanja nacionalne kulture. Građanin nije dužan da se izjašnjava kojem narodu pripada, niti da se opredjeljuje o pripadnosti jednom od naroda.
Protuustavno je svako raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, jer isto narušava odredbe Povelje o ljudskim pravima.
Svim građanima mora biti zagarantovano ostvarivanje prava na izražavanje svoje narodnosti i kulture, slobodnog upotrebljavanja jezika i pisma, osnivanja organizacija i uživanja drugih, Ustavom utvrđenih prava.
Ispovijedanje vjere je slobodno i privatna je stvar čovjeka. Vjerske zajednice trebaju biti odvojene od države i slobodne u vršenju vjerskih poslova i vjerskih obreda. Protuustavna će biti zloupotreba vjere i vjerske djelatnosti u političke svrhe. Društvena zajednica će pomagati vjerske zajednice, proporcionalno konfesionalnom stanju stanovništva. Shodno tome, Bosanska stranka se u punom smislu zalaže da Bosna i Hercegovina bude sekularna država.
Građani će imati pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom, državnim i drugim organima i organizacijama, koje odlučuju o njegovim pravima, obavezama i interesima. Svakome će biti zajamčeno pravo na žalbu, kao i na odbranu.
Platformom Bosanske stranke temeljenoj na ravnopravnosti građana, stvaraće se osnove za izgradnju bosanstva koje bi u perspektivi trebalo značiti nacionalno-državotvornu odrednicu građana BiH, i koje bi bilo konstituisano od tri konstitutivna naroda, kao i svih drugih koji ideju bosanstva vide kao prizmu u kojoj se prelama harmonija različitosti.
Bosanska stranka je embrion definitivnog stasavanja i očvrsnuća ove ideje.
EKONOMIJA, OBNOVA I RAZVOJ
Bosanska stranka, kao prva socijalistička i radnička stranka Bosne i Hercegovine, zalaže se za principe tržišne ekonomije, kao prirodnog vida konkurencije, ali se duboko protivi nezdravim feudalnim oblicima neokapitalizma, koji marginaliziraju socijalnu i egzistencijalnu sigurnost i perspektive građana.
Osnov ekonomske projekcije Bosanske stranke čine svi prihvatljivi putevi stvaranja bogatog društva, ali pod uslovom konkretne brige o ugroženim kategorijama stanovništva.
BiH je u bivšoj Jugoslaviji bila sirovinska i energetska baza drugim republikama zbog čega je cijelo vrijeme imala status kolonije i nerazvijenog područja. Obnova zemlje, mora biti u funkciji razvoja, a ne u funkciji doslovnog obnavljanja srušenih privrednih kapaciteta. U tom smislu potrebno je globalno prestrukturirati privredu i staviti naglasak na obnovu kapaciteta lake industrije finalnih proizvoda, koja troši manje energije i materijala po jedinici proizvoda, koja će biti fleksibilna u odnosu na zahtjeve tržišta i koja će visokim koeficijentom obrta angažovanog kapitala davati veći profit. Brži razvoj ekonomije i obnove uslovljen je i novom organizacijom proizvodnje, kao i savremenom stimulacijom i motivacijom zaposlenih u proizvodnji, uz obavezno smanjenje poreza, čime će se veliki broj radnika legalno zaposliti i imati penziono i zdravstveno osiguranje, a penzioneri redovno izdržavanje.
Povezivanje bankarskog sistema i privrede sličnih grana u oba entiteta, osnova je ekonomskog razvoja države. Da bi se, recimo, pokrenula Željezara u Zenici, ona se mora povezati sa Rudnikom Ljubija, jedinim rudnikom željezne rude u BiH. Dakle, preduslov privrednog i ekonomskog razvoja je i rješenje političkih i nacionalnih pitanja BiH, a što je Političkom platformom Bosanske stranke detaljno regulisano.
Da bi se mogla napraviti realna platforma privrednog prosperiteta, a time i ekonomskog boljitka građana, potrebno je prije svega spriječiti tendenciju beskrupuloznog obezvređivanja preduzeća. Bosanska stranka neće dozvoliti pljačku i apeluje na svijest radnih ljudi i građana da ne dopuste da se pod izgovorom tzv. demokratije i tzv. pretvorbe vlasništva, odnosno privatizacije, opljačka društvena imovina koju su decenijama sticali. Ukidanje vlasništva radničke klase i svih građana nad društvenom imovinom, i njeno pretvaranje u tzv. privatnu, perfidan je način da se familijarni krugovi vladajuće oligarhije dočepaju imovine koja im ni po čemu ne pripada. Očito je da se radi se o otvorenoj pljački, zamotanoj u privatne zakone privatizirane države, koja sve manje pripada narodu, a sve više izdajnicima narodnih interesa. Da bi spriječili pljačku, Bosanska stranka se zalaže za ponovno uvođenje radničkih savjeta u fabrike, jer ne postoji ni jedan razlog da nad radničkom i narodnom imovinom moć upravljanja imaju ljudi čija to imovina – nije. Samo ukoliko fabrike budu pripadale radnicima, zapravo jedinim vlasnicima, samo ukoliko sve što je narodno bude putem radničkih savjeta i zborova pripadalo narodu, moguće je izbjeći pljačku koja je već pripremljena, i koja traje, s ciljem da narodnu imovinu, za jeftine pare, otkupe miljenici privatizirane države. Bosanska stranka je protiv toga da nešto što je danas državna, odnosno društvena imovina bude privatizirano bez pravednog prijenosa vlasništva na one koji su sticali tu imovinu, i u tom smislu potrebno je zabraniti prodaju fabrika bilo kojem pravnom ili privatnom licu, jer u BiH ne postoji ni jedno pravno lice koje je legalno steklo kapital potreban za kupovinu preduzeća.
DRUŠTVENI ODNOSI I OBRAZOVANJE
Bosanska stranka kao stranka progresivne socijalističke provenijencije, čija doktrina ne pristaje na podvojenost ljudi po ekonomskom i socijalnom statusu, posebno se bori za prava socijalno ugroženih kategorija stanovništva, za dostojanstvo i egzistencijalni boljitak ljudi koji ničim nisu skrivili što je rat od njih napravio siromašne, a po neokapitalističkom ustroju društva i – potlačene ljude. Besplatno obrazovanje, besplatna socijalna i zdravstvena zaštita, uslov je bez kojeg se ne može govoriti o aktivnoj društvenoj i socijalnoj politici, jer je riječ o osnovu ravnopravnosti građana u društvu koje želi biti humanističko.
Bosanska stranka se oštro suprotstavlja svim oblicima ideologizacije i totalitarizacije društvenih odnosa. Kako u političkom, tako i u ekonomskom i društvenom kontekstu – pluralizam je imperativ zdravih i prosperitetnih odnosa. Bosanska stranka demokratiju i pluralizam shvata kao vladavinu zakona, koji svakom pojedincu ostavljaju dovoljno prostora za ispoljavanje svih progresivnih i kreativnih sloboda. Stvaranje takvog društva najjači je embrion reintegracije Bosne i Hercegovine.
Društveni odnosi u BiH moraju se zasnivati na uređenju društveno-političkog sistema u kojem će najviša svetinja biti čovjek, a ne profit – na sistemu u kojem nema gladnih, siromašnih, obespravljenih, i “manje vrijednih”, jer svima mora biti obezbijeđena socijalna sigurnost i dostojanstvo.
Platforma Bosanske stranke po pitanju društvenih odnosa temeljena je na vlasništvu naroda nad državnim dobrima, koja će služiti narodnom interesu, a ne interesu vladajuće i trenutno povlaštene klase; na slobodnom progresivnom demokratskom društvu u kome kapital pojedinaca nikada neće biti moćniji od države; na socijalnoj sigurnosti radničke klase i proširenju demokratskih prava zaposlenih, tako da se status radnika nikad ne prepusti bahatoj samovolji u ratu stvorenih kapitalista; na socijalnoj sigurnosti građana i zagarantovanoj egzistenciji, na bazi zakonom utvrđene brige države o ugroženim kategorijama stanovništva; na naprednom socijalizmu zapadnoevropskog tipa u kome su ljudsko i radničko dostojanstvo zaštićeni od profiterskih interesa beskrupuloznih neokapitalista – bh feudalista; na jednakosti svih građana u pogledu ljudskog prava na zakonsku i imovinsku sigurnost; na garanciji zaštite svačijeg ponosa, dostojanstva i građanskog digniteta; na socijalističkom moralu kao ideologiji življenja, koji će stvarati humano, dobročiniteljsko i solidarno društvo, u kome se ljudi neće cijeniti po materijalnim, već po duhovnim vrijednostima; na uređenju društvenih odnosa u BiH izgrađenih na principima koji vladaju u evropskim zemaljama, a na kojima je utemeljena institucija Socijalističke internacionale – najjače političke mreže na svijetu.
Politika mora biti u službi naroda, kako bi svojim aktivnostima uticala i doprinijela razvoju i emancipaciji naroda putem razvijanja njegove kulture i civilizacije. U svakom društvenom sistemu koji računa na svoju budućnost, investicija u znanje je primarna obaveza, i stoga se Bosanska stranka oštro suprotstavlja pokušaju komercijalizacije obrazovnog procesa, jer se vlastita budućnost ne može mjeriti tržišnim aršinima. Svakom djetetu, odnosno svakom građaninu mora biti omogućeno besplatno školovanje, jer je riječ o višem društvenom, a naravno i državnom interesu. Bosanska stranka je za školske programe koji su utemeljeni na pozitivnim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima i koji ne favorizuju ni jedan narod u odnosu na druge.
- U ODNOSU NA DRUGE POLITIČKE PLATFORME
- Bosanske stranke u odnosu na druge političke stranke, kada je riječ o kvalitetu političke platforme, je u najmanju ruku – neuporediva. Sve stranke, bilo pozicione ili opozicione, ukoljenčene su u svojim predratnim nerealnim proklamacijama unitarne BiH i ukoliko svoje platforme utkaju u dejtonsku BiH, koja je zasnovana na etničkom administrativnom razgraničenju – čime je i zaustavljen četverogodišnji rat, onda im valja priznati politički poraz, odnosno – katastrofalno lošu procjenu koja nas je sve skupo koštala. Sve predratne i sve poratne političke stranke vrte se u vrzinom kolu između sujete i realnosti, a ceh njihove nesposobnosti plaćaju bosanskohercegovački narodi, nestajući u maglama raznoraznih “sporazuma”.
Bosanska stranka je prvi politički subjekt koji je početkom 1994., u jeku najveće pogibelji za unitarnu BiH, javno poručio da je rat moguće zaustaviti jedino administrativnim razgraničenjem i decentralizacijom. Oktobra 1994. ponudili smo Mirovni plan za BiH, čiji su temeljni principi prihvaćeni u Dejtonu decembra 1995. Mir je od početka rata bivao jedino moguć razgraničenjem, a naša je tragedija što hiljade mladih života nisu spašeni pravovremenom odlukom o administrativnom razgraničenju BiH. Ako je to oduvijek bivala cijena mira. Onda je humanije bilo spašavati narod umjesto “suvereniteta”. Da smo imali mir 1992. bili bi sigurno mnogo snažniji nego danas. Šta je tu je. Dejton je cijena mira, a desetine hiljada žrtava cijena su političke gluposti pozicije i tzv. opozicije.
Bosanska stranka je jedina stranka koja strategiju reintegracije i restitucije bosanstva i BiH vidi u demokratskom, pluralističkom i nacionalnom jačanju bošnjačkog naroda kao autentične integrativne supstance u BiH. Govorili smo u ratu, a govorimo i sada da BiH i bosanstvo može opstati samo na pozicijama bošnjačke ekvidistance i prema Srbima i prema Hrvatima, jer sve drugo vodi i političkoj i vojnoj pat – poziciji.
Bosanska stranka, stoga, zna kako čuvati i graditi trajan mir.
Bosna i Hercegovina je, treba znati, prvenstveno država naroda, a potom građana. Narodi su nosioci suvereniteta i konsenzusom mogu ujedinjavati svoje interese. To je realnost potvrđena bosanskom tragedijom. Ova država je zajednica naroda, ona je njihovo suvlasničko dobro, i za vijek vijekova treba upamtiti da svako nametanje volje drugom vodi ratu i podjeli. Konsenzus, tolerancija i dogovor biće politička budućnost Bosne i Hercegovine. Da je bilo pameti, taj se credo opstojnosti bosanskohercegovačke zajednice ne bi učio nad mezarjima i grobovima svih bosanskohercegovačkih naroda.