30. juli 1998.

O obilježavanju 27. jula

Uprkos tome što danas, za razliku od prije nekoliko godina, vlasti i njihovi medijski sateliti, ne anatemišu antifašističke praznike, očito je da obilježavanje 27. jula, Dana ustanka, nije imalo podršku institucija sistema. Ni jedno državno tijelo, od Predsjedavajućeg Predsjedništva, pa do nižih instanci sistema – nije našlo za potrebno da oda počast antifašistima drugog svjetskog rata. Obilježavanje 27. jula proteklo je samo u organizaciji SUBNOAR-a, što je nedopustiv nemar države prema vlastitoj istoriji.

 

O zapuštenosti antifašističkih spomen-obilježja

Bosanska stranka je u više navrata upozoravala na nedopustiv odnos vlasti prema antifašističkim spomen-obilježjima, koja su se nerijetko nalazila na udaru ideologiziranih vandala. Stanje je ostalo isto, jer aktuelne vlasti i dalje antifašizam, kao planetarni pokret, poistovjećuju sa ideologijom. Dovoljno je samo vidjeti u kakvom se stanju nalazi spomen-park i Muzej u Jablanici, čiji su prostori komercijalizirani, pa shvatiti odnos vladajuće oligarhije prema bosanskohercegovačkoj istoriji.

 

O ukopu banjalučkog muftije Ibrahima ef. Halilovića u Sarajevu

Bosanska stranka smatra da se nije smjelo dogoditi da jedna aparthejdska i nacistička ideja, kao što je zabrana ukopa Banjalučkog muftije u Banjaluci, bude realizirana tako što će se ukop obaviti u haremu Gazi Husrev-begove džamije. Time je počinjena nedopustiva greška, jer se de fakto kapituliralo pred nacističkim nasrtajem na ljudska prava Bošnjaka. Bosanska stranka smatra da se moralo istrajati na logičnoj i u svim segmentima utemeljenoj namjeri da se Banjalučki muftija ukopa u Banjaluci, pa i po cijenu da se alarmira svjetska javnost i da se dovedu u pitanje postulati Dejtonskog sporazuma. I ovaj put je politika sabura i povlačenja produbila i onako defetističku poziciju bošnjačkog naroda.

 

O odvođenju zatvorenika Okružnog zatvora Tuzla na prisilni rad

Bosanska stranka upućuje oštar protest Vladi Tuzlansko-podrinjskog kantona i Ministarstvu unutarnjih poslova zbog odvođenja na prisilni rad zatvorenika Okružnog zatvora Tuzla. Ovih dana zatvorenici su odvedeni na radove koji se obavljaju na popravljanju puta Tuzla – Sarajevo. Time su ugrožena njihova ljudska i osuđenička prava, jer nisu obavezni obavljati radove na poslovima koji su komercijalnog karaktera,       i gdje finansijer izdvaja sredstva i za fizičku radnu snagu. Prisilni rad je svojstven samo totalitarnim režimima koji osuđenika dovode u robovski položaj, što je u demokratskim društvima okarakterizirano kao ugrožavanje ljudskih prava i dostojanstva.