6. septembar 1999.

u povodu nemarnog trošenja rudarskog novca na nekorisne projekte prestrukturiranja rudnika u Bosni i Hercegovini

Bosanska stranka ponovo upozorava vlade Federacije BiH i Republike Srpske na posljedice pogrešne strategije za pokretanje proizvodnih grana privrede, koja je stub samoodržive ekonomije. Teško stanje u privredi nije samo posljedica lošeg “spleta okolnosti”, već hotimičan nemar sračunat da olakša pljačku u procesu privatizacije. Kao potvrdu i primjer navodnog prestrukturiranja rudnika uglja u BiH, Bosanska stranka ističe unsko-sanski, zenički i tuzlanski slučaj. U tuzlanskom slučaju postoji čak pet verzija programa za prestrukturiranje od kojih je za dva u Tuzlanskom kantonu već potrošen rudarski novac.

Prvi projekat pod nazivom “Zajednički program: Prestrukturiranje rudnika uglja BiH – organizaciono prestrukturiranje rudnika uglja Kreka, Banovići i Đurđevik”, autora prof. dr. Enesa Atića, ne samo da je neupotrebljiv program već i puko prikazivanje stanja u rudnicima.

Drugi projekat pod nazivom ”Prestrukturiranje rudnika uglja BiH – rudnici uglja Tuzla”, takođe autora prof. dr. Enesa Atića, urađen je temeljito, ali opet ne kao konkretan program prestrukturiranja, već, takođe, kao prikazivanje stanja u rudnicima.

Projekti su rađeni u periodu 94. – 97. i plaćeni su novcem radnika; koliko je plaćeno za programe, javnosti nije poznato, ali je vrlo dobro poznato koliko je rudarstvo od tih programa imalo koristi, s obzirom da treća, četvrta i peta verzija samo odgađaju konkretnu akciju. Treća verzija pod novim nazivom “Restrukturiranje rudnika uglja u BiH” koja podrazumjeva program američke vlade vrijedan 357.000 američkih dolara, uslovljen je učešćem američkih kompanija koje bi trebale uraditi projektnu dokumentaciju u vrijednosti 80 odsto od navedene sume. Četvrtu verziju treba da radi Rudarski institut u Tuzli uz ponuđenu cijenu projekta od 900.000 KM, a peta verzija je sadržana u programu razvoja Tuzlanskog kantona sačinjenog od Vlade kantona za period do 2005. godine, čija cijena nije poznata.

Bosanska stranka upozorava da je prilična suma rudarskog novca već potrošena na projekte koji nikada nisu zaživjeli u praksi, a prave se nove verzije, dok vrijednost rudnika pada a privatizacija je u toku. Uz sve navedeno apsurdno je da Elektroprivreda BiH izuzetno dobro posluje naplaćujući nezakonita potraživanja silom, a rudnici od kojih je elektroprivreda direktno ovisna – propadaju. Tu je svakako kao negativan primjer i slučaj rudnika u Sanskom Mostu čiji se ugalj umjesto u bližu Banja Luku vozi u udaljeniji Kakanj koji ima svoj rudnik. Takođe, uzimanjem zastarjele strane opreme za jamske pogone kojoj je mjesto u zeničkoj željezari još se više pogoršava teška situacija BiH rudnika. I zenički slučaj prestrukturiranja, gdje se rudarski radnici guraju u jamske pogone u kojima je smrtnost i broj povreda daleko veća a produktivnost daleko manja nego u rentabilnijoj površinskoj eksploataciji, pokazuje koliko je pogrešna trenutna politika navodnog prestrukturiranja, u kojoj se, da li zbog neznanja ili namjerno, obezvrijeđuje rudarski rad.

Bosanska stranka zahtijeva od entitetskih vlada i nadležnih ministarstava da odgovore javnosti kolika su sredstva utrošena u navodno prestrukturiranje rudnika BiH, te da se hitno usvoji sažet konkretan program, potenciran na savremenim dnevnim kopovima i sa učinkom preko pet tona po nadnici, kako bi se sa istinskim preustrojem rudnika počelo na vrijeme i spriječila pljačka privatizacijom.