11. januar 2000.

u povodu ponovnog vraćanja u parlamentarnu proceduru prijedloga zakona Bosanske stranke o smanjenju služenja obaveznog vojnog roka na tri mjeseca

Predsjednik Bosanske stranke i poslanik u federalnom Parlamentu, Mirnes Ajanović je u skladu sa članom IV.A.20.(1).d). Ustava Federacije BiH vratio u parlamentarnu proceduru prijedlog BOSS-a o izmjeni Zakona o odbrani Federacije BiH.

Izmjenom člana 95. Zakona o odbrani Federacije BiH obavezno služenje vojnog roka od dvanaest mjeseci bilo bi smanjeno na tri mjeseca, a civilno služenje vojnog roka sa 24 mjeseca na pet mjeseci za one regrute koji žele služiti vojni rok bez upotrebe oružja.

Prema iskustvima modernih zapadnoevropskih armija, vrijeme od tri mjeseca apsolutno je dovoljno za potpunu osnovnu i specijalističku obuku regruta – što daje garancije za efikasnu eventualnu odbranu. Kao najilustrativniji primjer može poslužiti Švicarska, zemlja sa stostruko većim ekonomskim potencijalom od BiH – koja je služenje regrutnog sastava svela na svega tri mjeseca, istovremeno gradeći profesionalni sastav vojske na najvišem nivou.

Uzimajući u obzir sadašnje loše ekonomsko stanje u Federaciji BiH neophodno je izbjeći bespotrebno trošenje finansijskih sredstava iz federalnog budžeta ali i roditelja regruta. Istovremeno, mladići bi bili u prilici devet mjeseci svoga života usmjeriti u korisnije obrazovne i ekonomske ciljeve.

Profesionalnom sastavu Vojske Federacije koji je sada praktično zapostavljen, ostalo bi više sredstva u budžetu, i samim tim postao bi efikasniji u slučaju potrebe brzog djelovanja.     Time bi profesionalizacija Vojske Federacije došla do punog izražaja, a oko stotinu miliona KM, koliko bi se u tom slučaju uštedilo, značilo bi jaku financijsku injekciju oslabljenoj privredi. Obzirom da se enormna sredstva iz budžeta Vojske Federacije troše na ishranu i smještaj prevelikog broja regruta, što to za posljedicu ima neispunjavanje obaveza Vojske Federacije prema penziono-invalidskom fondu, zbog čega trpe i penzioneri ali i pripadnici profesionalnog sastava, smanjenjem vojnog roka na tri mjeseca omogućilo bi se ispunjenje obaveza prema PIO fondu i obezbjeđenje penzija za buduće penzionere iz profesionalnog sastava VF. Takođe, izbjeglo bi se kontraproduktivno smanjenje profesionalnog sastava što, pored stvaranja nove mase nezaposlenih, opterećuje i fond PIO.

Smanjenje obaveznog služenja vojnog roka rezultiralo bi pozitivnim reakcijama međunarodne zajednice koja, u sadašnjoj situaciji gdje se od plata siromašnog naroda izdvajaju nenormalno velika sredstva za prevelik broj vojnika, realno vidi opasnost stvaranja militarističke države i zbog toga vrši pritisak na smanjenje profesionalnog sastava vojske. Smanjenje obaveznog vojnog roka na tri mjeseca dalo bi dobar razlog međunarodnoj zajednici za prestanak ovih pritisaka i davanje zelenog signala stranom kapitalu za ulaganja u jednu potencijalno demokratsku i sekularnu državu. Nadalje, iskustvo proteklog rata pokazuje da bi jedino visoko obučen i moderno opremljen profesionalni sastav vojske bio efikasna odbrana – čime bi bio skinut teret sa pleća mladosti koja je masovno ginula u proteklom ratu.

Rezultat svih ovih nastojanja dokazao bi odlučnost Federacije BiH da se svi problemi rješavaju bez upotrebe vojne sile, političkim sredstvima – u cilju stvaranja pozitivnije društveno-političke atmosfere i vraćanja međusobnog povjerenja među bh narodima.