14. februar 2001.

u povodu reagovanja Ombudsmena u slučaju stana federalnog poslanika Mirnesa Ajanovića

Bosanska stranka saopštava da je u reagovanju Ureda ombudsmena napravljen očigledno nenamjeran previd, jer se izostavio bitan akt Ombudsmena Federacije BiH broj T-2644/00-III od 9.11.2000. godine upućen Službi za stambene poslove Tuzla, Opštini Tuzla – JP “Direkcija za obnovu i izgradnju” Tuzla , te Opštinskom sudu Tuzla u kojem između ostalog stoji, citiramo: “Kako iz obrazloženja rješenja proizilazi, rješenje je donešeno u skraćenom postupku pri čemu se ne navodi opravdanje za takav postupak niti njegovo utemeljenje u materijalnim propisima mada postoje indicije da su time povrijeđene odredbe koje regulišu postupak pa je vjerovatnoća da su povrijeđene zakonske odredbe na štetu imenovanog građanina jer mu nije omogućeno da učestvuje u postupku i štiti svoja prava kao i zbog toga što nisu korištena ostala dokazna sredstva. (…) Općina Tuzla i njeno navedeno javno preduzeće nisu ispunili svoje ugovorne obaveze pa je žalitelj podnio tužbu za ispunjenje ugovora po kojoj Općinski sud Tuzla nije donio odluku mada i u tom postupku postoji mogućnost zaštite prava imenovanog građanina. (…) Pri ovakvom zahtjevu Ombudsmeni preporučuju slijedeće: 3. Općini Tuzla i JP “Direkcija za obnovu i izgradnju” Tuzla da izvrše svoje ugovorne obaveze prema imenovanom građaninu, i 4. Općinskom sudu Tuzla da što hitnije provede postupak povodom tužbe za ispunjenje ugovora koji je podnio imenovani građanin te da u tom postupku što prije donese odgovarajuću odluku.”

Takođe, Ured ombudsmena je aktima broj T-437/00-III od 27.3. i 31.3.2000. godine, u povodu žalbe Mirnesa Ajanovića zbog neispunjenja ugovornih obaveza od strane opštinskog javnog preduzeća naznačio, citiramo: “Pri ovakvom zahtjevu ponovo preporučujemo, ukoliko nema zakonskih smetnji, da pristupite zaključenju potrebnog aneksa na raniji ugovor s obzirom da je ta obaveza predviđena osnovnim ugovorom.”

Aktom Ombudsmena FBiH broj T-2644/00-III od 7.2.2000. godine je naznačeno, citiramo: “Ombudsmeni takođe zapažaju da u dispozitiv navedenog rješenja nije unesena odredba po kojoj žalba protiv tog rješenja ne odlaže njegovo izvršenje što znači da, u konkretnom slučaju, žalba ima suspenzivno dejstvo, odnosno navedeno rješenje se ne može izvršavati dok se ne odluči po žalbi i dok takva odluka ne bude dostavljena imenovanom građaninu. Takav zaključak proizilazi iz odredbi člana 228, stav (1) Zakona o upravnom postupku prema kojima se rješenje ne može izvršiti sve dok se rješenje po žalbi ne dostavi stranci.”