Ako zaboravimo, JNA će nam opet širiti mir po BiH

MONTIRANJE TERORIZMA ILI AKO ZABORAVIMO, JNA ĆE NAM OPET ŠIRITI MIR PO BIH !

“Islamski fanatici iz Bosne i Hercegovine, šalju opasne poruke… Vehabije prijete…” vrišti prije nekoliko dana sa novinske naslovnice…

Malo ko bi se sjetio da je među “brojnim velikim reformama” međunarodne zajednice u BiH provedena i reforma medija. Već od kraja agresije na BiH 1995. godine, desetine miliona maraka iz kase Soroša, OSCE-a i drugih organizacija i pojedinaca utrošeni su na međuentitetske konferencije novinara, simpozije, okrugle stolove, kurseve i radionice nezavisnog novinarstva, gdje se navodno učilo o toleranciji, multikulturi, izbalansiranom istinitom izvještavanju i sl. Utrošeno je toliko vremena i novca za razvoj (pojedinih) bh. medija da bi smo danas u BiH trebali imati međunarodni centar nezavisnog novinarstva, tako profesionalan i nepristran da beskompromisno štiti i zastupa interes javnosti od radikalizma, aparthejda i drugih desktrutivnih oblika djelovanja otuđenih centara moći – kao što je ciljano širenje panike i straha. Međutim, teško se ne složiti da je dobar dio bh. medijskog potencijala upravo u službi interesnih krugova koji svoju egzistenciju nalaze u širenju vjerske i nacionalne netrpeljivosti i drugim destrukcijama demokratskog društva.

Najnovija potvrda ovih stavova su medijske špekulacije i insinuacije o prijetnjama koje državnim organima i funkcionerima navodno upućuju tzv. vehabije. Naime, bez validnih dokaza medijski je presuđeno da su putem Interneta od strane “vehabija” upućene prijetnje Predsjedništvu BiH. Medijsko izricanje pravosnažnih presuda grupama i pojedincima koji izražavaju islamski identitet – bez postojanja dokaza o bilo kakvoj krivnji, te dovođenje reisa Mustafe ef. Cerića u lažni kontekst krivice za šutnju o navodnim islamskim prijetnjama od strane islamskih fanatika iz BiH, kako se navodi, očigledno razotkrivaju još jednu namjeru medijske satanizacije vrijednosti sa islamskim predznakom. Kako drugačije objasniti činjenicu da niko od “medijskih stručnjaka” za islamski terorizam, nije javnosti ni pokušao objasniti – prvo: šta je to vehabizam i ko su vehabije, da li je to neka strašna prijetnja po demokratsko društvo ili tek način ispoljavanja vjere, što je zagarantovano svim građanima Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koja ima ustavnu supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Takođe, krivičnom zakonodavstvom je predviđena kazna zatvora do pet godina u slučaju uskraćivanja ili ograničavanja građanskih prava, uključujući i pravo na ispoljavanje vjeroispovijesti.

Islamofobija, antivehabizam i ateističko-boljševički fundamentalizam

Kada bi kreatori straha od navodnog islamskog terorizma i u BiH bili iskreni (kao što nisu), onda bi javnost umjesto panikom i prepadanjem muslimanima darovali istinom: da je vehabizam samo pogrdan termin za vjernike muslimane koji otvoreno i iskreno, bez ugrožavanja prava bilo koga, pozivaju da se slijede postupci poslanika Muhammeda a.s., a termin je izmišljen od strane onih koji su u islam pokušali unijeti novotarije (postupke i vjerovanja koji ne pripadaju islamu). Oni koji se zbog svog nezanja boje vehabija, treba da znaju da je nekada postojao čovjek koji se zvao Muhammed-Ibn-Abdul-Wehab, što u prijevodu znači sin Abdul-Wehaba. U vrijeme kada su neki muslimani skrenuli u idolopokloništvo i misticizam praveći od grobova svojih pokojnika mjesta hodočašća (što je islamom izričito zabranjeno), taj “vehabija”, Abdul-Wehabov sin okupio je oko sebe islamske učenjake u nastojanju da se javno osude djela koja izvode iz islama. Oni koji su željeli zadržati novotarije u islamu, zarad ostvarenja svojih interesa, tj. koji su bili protiv da se islam slijedi po ugledu na Muhammeda a.s., nazvali su istinske vjernike vehabijama, i protiv njih pokrenuli negativnu kampanju. Isto se dešava danas. Neki iz neukosti a neki iz čiste zlobe, slijeđenje puta Muhammeda a.s. pogrdno nazivaju vehabizmom, kako bi se za za izvorno islamsko vjerovanje uveo nutemeljen i neispravan termin. Nećemo o neukima, ali zlobnici imaju proračunat interes, jer nastoje širenjem neistina i zabune produbiti postojeću islamofobiju, kako bi se Bošnjaci dodatno oslabili u cilju ispunjenja zadatka da postanemo narod i bez vjere i bez države, a onda nećemo ni biti narod, u političkom smislu.  Na pitanje – čiji je interes stavljanje lažnog biljega na islam i muslimane, konkretno na Bošnjake, odgovor je logičan – širenje straha od navodnog islamskog terorizma je interes, kao što je poznato, antimuslimanskog faktora u međunarodnoj zajednici koja širenjem antislamizma nastoji opravdati svoju odgovornost za dopuštanje genocida nad muslimanima Bošnjacima, sa jedne strane, i sa druge strane velikosrpskog nacionalizma koji svoje zločine nastoji minimizirati sataniziranjem žrtava – muslimana. Možda je sada jasnija i izjava Bojana Bajića i stranke koja se naziva Naša stranka – da su Srbi u BiH ugroženi prevelikim brojem Bošnjaka. Očito je da su uvjereni da nas nisu dovoljno poubijali. Jasno je da radikalna hajka na muslimanske vrijednosti, obzirom na snagu motiva, ima jaka uporišta. Prvo je u potkupljenim medijima koji svoju “nezavisnost” i “sekularnu uređivačku politiku” dokazuju apsolutnim kriminaliziranjem Islamske zajednice, umjesto da se kritikuju djela pojedinaca koji lažnim ispovijedanjem vjere nanose štetu svima, pa i Islamskoj zajednici, a drugo uporište je naravno – u politici, kako bi se islamofobijom, antivehabizamom i ekstremnim ateističko-boljševičkim fundamentalizamom Bošnjaci uništili kao politički faktor.

Opasnost za BiH ne dolazi od vjernika

Zar nije osnovano sumnjati da iza navodnih vehabijskih prijetnji državnim organima i novih insinuacija o islamskom (bošnjačkom) terorizmu u BiH stoji predsjednik SDA Sulejman Tihić, obzirom da se već izvjesno vrijeme sveti Bošnjacima što su ga oseknuli na izborima (mada ni sa Silajdžićem nisu ništa bolje prošli, ali doći će i njegovo vrijeme), ujedno vodeći privatni rat protiv Islamske zajednice i reisa ef. Cerića koji su ga osnovano optužili za izdaju bošnjačkih interesa? Ne treba zaboraviti da je Tihićev reizbor na čelo SDA potpomognut upravo od strane antimuslimankog međunarodnog elementa i radikalnog Dodikovog srpstva, za šta ih je Tihić već zadužio rušenjem bh. tužbe za genocid, a zatim rušenjem nacionalnog balansa u državnim polugama vlasti na štetu Bošnjaka. Pogotovo ne treba zaboraviti da je na početku agresije na BiH upravo Sulejman Tihić izjavio, kako je za mir u BiH najopasniji islamski ekstremizam, da bi se legaliziralo četničko “pravo” na klanje muslimana. I, naravno, pustili su ih četiri godine da zvjerski divljaju nad bošnjačkim civilima širom BiH. Kad se spoznalo da predugo traje, da smo vojno opstali, nakon agresije je nastavljen specijalni rat protiv Bošnjaka. Pošto islamskog radikalizma u BiH nikada nije bilo (Bošnjaci su doživjeli nekoliko pokolja, a niti za jedan se nisu svetili), naravno, morali su ga izmisliti. I izmislili su ga. Izmislili su ga radikalni ateisti, boljševički fundamentalisti i spletkaroši koji slijeđenje moralnih vjerskih principa lažno etiketiraju kao terorizam, vehabizam, islamizam, opasnost od bijele Al-Kaide… Čak su i arapski termin “taliban” (što znači student) poistovjetili sa pojmom terorist. A očito je da pravi terorizam ne izvire iz srca vjernika muslimana, već iz bolesnih srca radikalnih ateista i ekstremnih komunista kojima smeta pozivanje na izvorne moralne principe vjere, jer – kada bi Bosnom vladali iskreni vjernici, onda ne bi bilo mjesta za nepravdu, širenje nacionalne i vjerske netrpeljivosti. Ne bi bilo straha od nastavka agresije. Ne bi bilo ni Sulejmana Tihića na čelu vladajuće stranke, da nam putem “nezavisnih” medija vazi protiv naše bošnjačke i islamske zajednice. Da vazi da trebamo zaboraviti da smo žrtve genocida, da zaboravimo da su se namjerili da nas sve poubijaju da su mogli. I da će opet, ako zaboravimo. Vođa zalutale SDA jednostavno ne bi imao priliku da nas obmanjuje o svojim zaslugama za Bošnjake i državu BiH, kao što je 1992. svojim izjavama, kao jedan od predstavnika vladajuće SDA, obmanjivao čitav svijet da JNA širi mir u BiH štiteći nas od islamskih fanatika. Zato, čuvajmo se neznanja, jer neprijatelji pravednog društva nisu “vehabije”, već naoružane četničke paravojne formacije koje slobodno paradiraju Bosnom i razni tihići i svi njima slični bošnjački političari koji sramno šute, i koji nam zbog našeg neznanja skoro pa uspješno podmeću da smo kriminogena vjerska zajednica, horda u srednjovjekovnom zanosu, bijela Al-kaida i opasnost za globalni mir. Da nas ne treba ni biti.

Bojmo se neznanja i zaborava – da nam JNA ne bi opet širila mir po BiH!!!

Mirnes Ajanović